Pages

Saturday, August 24, 2013

"TO" - esej o svesvesnosti

Pozdrav svima!
Odlomak iz sveže napisanog teksta "TO", koji bi trebalo da izraste u moju novu knjigu. Nadam se da će vam se svideti.


Adam Alteon
"TO" (odlomak)

Iako je to svima jasna činjenica i neopoziva istina, mi se ipak pitamo: “Šta je ovaj svet?” “Otkuda on tu?” “Šta mi tražimo u njemu?” Svet je u stalnim promenama. Promenljivost je njegovo stanje, stanje sveta. Mi doživljavamo svet kao skup čulnih utisaka, oseta. Nama je svet uvek drugačiji, uvek nov, pun iznenađenja. Za nas je svet čudesan. On je zagonetka. Zato se čovek uvek pita i traga za objašnjenjem.
Univerzum se ne može objasniti. Ne treba ga ni objašnjavati. On je savršen sam za sebe, on je celina, sveobuhvatna i samoodrživa. Kako možemo objasniti nekom drugom univerzum? Postavlja se pitanje: šta tačno treba da mu/joj objasnimo?
Ovo je paradoks zbog toga što mi možemo da objasnimo samo konkretne stvari. Objašnjenje je stvar analize. Možemo objasniti samo deo nečega, deo nekog procesa ili fenomena, sa određeneog aspekta. Pa kako onda da objasnimo drugome univerzum kada je to celina?
Ljudski um nije sačinjen tako da shvati celinu. On je izvrstan kada treba da pojasni, analizira, razluči neku pojavu. Ali samo kada je u pitanju nešto konkretno i određeno.
Univerzum nije ni konkrertno ni određeno. Nemoguće je odrediti ga, jer bi to onda značilo da možemo da ograničimo neograničeno. On je neodređen, beskonačan, sveobuhvatan. Budući da je sveobuhvatan, on obuhvata i nas koji želimo da ga shvatimo.
Ako proniknemo dublje u značenje reči “shvatiti” biće nam jasno o čemu se tu radi. “Shvatiti” znači “s-hvatiti”, što je izvedeno od “hvatati” ili “uhvatiti”. To je kao da hoćemlo da uhvatimo univerzum, da ga ščepamo, uzmemo u ruku, i onda stavimo pod mikroskop da bismo ga analizirali.
Ali, to je nemoguće.
Vratimo se reči “objasniti”. Primenimo isti postupak kao i sa prethodnom reči. Reč “objasniti” potekla je od “ob-jasniti” odnosno “jasno”. Dake, objasniti je postupak pomoću kojeg nešto što nam je bilo mutno, nerazgovetno ili maglovito postaje jasnije. To je kao kada bismo hteli da skinemo neku maglu ili veo koji prekriva neku pojavu ili predmet i onda ugledali to sasvim jasno, čisto, u svetlosti. Ali, univerzum nije nejasan i maglovit. On je, ponavljam, celina. A celina ne može biti maglovita. Ona nema atributa već je takva kakva jeste.
U hebrejskoj kabali jedan od izraza koji označava Boga glasi Ehejeh. Prevedeno, taj izraz znači “Ja sam koji Jesam” ili "Ja sam ono što Jeste".
Stoga, univerzum ne možemo objašnjavati niti shvatati. Šta onda možemo? Da li uopšte možemo nešto kada je u pitanju celina.
Da li možemo reći da univerzum postoji ili ne postoji?
Univerzum i JESTE i NIJE. On je TO. On nema nikakvog posebnog atributa jer je celina. Stoga se o univerzumu ne može reći da je crn ili beo, dobar ili loš, svetao ili taman, pun ili prazan. On je samo TO. To je najviši, najapstraktniji mogući pojam, koji sadržava u sebi SVE i NIŠTA istovremeno. To je pojam koji je apstraktniji i od filosofskog izraza “Esse”, što se prikladno prevodi izrazom “bivstvo” ili “bivstvovanje”. Bivstvo je sve ono što jeste, sve što postoji i što je ikada postojalo. Nasuprot bivstvu je nebivstvo ili ništavilo, ništastvenost.
Za razliku od tih filosofskih pojmova, pojam TO je takav kakav jeste, neodrediv i samoodređen.