Pages

Monday, September 7, 2015

O radikalnosti duhovnosti danas

Adam Alteon
O radikalnosti duhovnosti danas

Svaka istinska duhovnost je radikalna. Međutim, ljudi obično ne razumeju pravo značenje reči radikalan. Radikalan, to znači menjati stvari iz korena (lat.: radix - koren). To znači uraditi nešto sasvim drugačije u odnosu na ono kako se radi. Radikalnost ne podrazumeva snagu, oštrinu ili surovost. Upravo je danas ljubav, nežnost, saosećanje, nešto što je radikalno. U poplavi terorizma, kriminala, delikvencije, nasilja svake vrste, takođe i nasilja medija, kada je moderno ono što je zlo, izopačeno, brutalno i surovo, biti isti takav ne znači ništa. U stvari, znači - znači da smo se samo uklopili u tu struju surovosti koja danas vlada. Progutani smo diktatom mode. Danas nas na reklamama na ogromnim, bahatim bilbordima ubeđuju kako treba da se oslobodimo, kako treba da smo indibvidualni, kako treba da budemo divlji, da budemo revolucionari....NIšta pogrešnije i ništa lažnije od toga! NIjedan istinski revolucionar nije morao da gleda rekllame da bi postao takav. NIko ko je istinski individualan i slobodan ne mora da sluša (i ne želi!) šta mu usađuju u um preko bilborda. A ti koji nam to sugerišu, odmah posle tog ubeđivanja kako treba da budemo slobodni nude nam, naravno pogađate - NJIHOV proizvod! Tipičan primer je Coca Cola, koja stalno ima tu rutinu ubeđivanja da treba da budemo slobodni, i onda nam u otvorene šake tutne njihovo smeće od pića, koje nije ni za zalivanje cveća a kamoli za piće.
Stoga, biti radikalan, odnosno biti revolucionaran, biti radikalno revolucionaran danas, to znači - promovisati upravo ono čega danas NEMA, što nedostaje. A to je: biti čovek, voleti istinski, biti smiren, biti pažljiv, nežan, osećajan. Biti - budan!
Zato je istinska duhovnost uvek drugačija. Ona nas uvek iznenadi. Ona mora da nas pomeri, da nas protrese, izbaci iz uljuljkanosti, iz usnulosti u koju nas je postavio ovaj truli kapitalistički globalizam koji proždire sve vrednosti.
U to ime - poljubite nekog od onih koji su Vam dragi, zagrlite nekog, to čak može biti i slučajni prolaznik, recite nekom Dobar dan, pa kako ste danas? Nasmejte se, od srca, razvucite osmeh od uva do uva...jer danas je sve to postalo čudno, uvrnuto, blesavo, zagonetno...Upravo TO je sada nešto što ima snagu, potencijal promene. Siguran sam da će Vas ljudi pogledavati kao nekog čudaka....i sigurno ćete u njima izazvati neku promenu, možda malu, ali dovokljno da nekog natera na razmišljanje. I na promenu.
Zato - ljubim vas i grlim sve....Pa, "nek' puknu dušmani!"

Sunday, September 6, 2015

Pravi učitelj

Adam Alteon: Pravi učitelj


Ko je pravi učitelj?
Pravi učitelj je neko kojeg se svaki normalan čovek kloni. Kada ga vide, obični ljudi ga zaobilaze u širokom luku ili beže glavom bez obzira. Običan svet ga ne voli i boji ga se. Jer:
- Pravi učitelj nikome ne povlađuje.
- Pravi učitelj ne pravi kompromise.
- Pravi učitelj je direktan i otvoren.
- Pravi učitelj može biti neugledan prosjak ili otmeni džentlmen.
- Pravi učitelj govori istinu i radi istinske stvari.
- Pravi učitelj će Vam reći ne ono što očekujete već ono što treba da Vam kaže.
- Pravi učitelj nikada ne brine o tome šta će drugi ljudi reći o njemu.
- Pravi učitelj nema šta da izgubi niti dobije.
- Pravi učitelj ne čini čuda.
- Pravi učitelj živi povučeno ili među ljudima.
- Pravi učitelj je srećan i opušten.
- Pravi učitelj Vas posmatra i prati.

Ali, Vi niste "običan" čovek, znate to vrlo dobro, i znali ste od detinjstva...I zato se ne bojite da sretnete pravog učitelja.
Niko ne zna sa sigurnošću ko je i gde se nalazi pravi učitelj. Pravog učitelja je jako teško pronaći. Mnogi Vam govore kako pravi učitelji ne postoje ili žive negde u planinama, duboko u pećinama, gde ih niko ne može naći.
Pa onda, sigurno se pitate: postoji li uopšte taj pravi učitelj ili je to samo pusta bajka?
I...tragate, tragate, tragate...Pitate, raspitujete se, zaustavljate ljude na ulici, učlanjujete se u razne redove i grupe, čitate knjige i spise, maštate, sanjate, meditirate, molite se, izvodite rituale i ceremonije...
I taman kad odustanete, jedne večeri, vraćate se u stan, pokisli, umorni od traganja, bez para, gladni i prljavi, začujete kako Vam neko zakuca na ulazna vrata. Vi pođete ka vratima, ljuti i zbunjeni, misleći u sebi ko li je to sada u ovo doba....na Vaše pitanje: "Ko je?" začuje se jedan milozvučni i dobroćudni glas:
- Komšija, mogu li nekako da Vam pomognem?
Otključavate vrata i kroz otškrinuti prolaz svetlo osvetljava nasmejano, mudro lice. I Vi prepoznajete svog pravog učitelja....